U broju Svjetla riječi posvećenom osobama s intelektualnim teškoćama, pružila nam se prilika za razgovor sa Jeanom Vanierom, utemeljiteljem zajednica Arka koja počiva na temeljnoj ljudskoj potrebi za pripadanjem i prijateljstvom. Ovaj 82-godišnji Kanađanin više od 45 godina dijeli svoj život s osobama s intelektualnim teškoćama. O svom iskustvu kao i viziji ljudskog društva i Crkve koja iz takvog života izvire, progovara u brojnim knjigama prevedenim na 30 jezika, predavanjima i duhovnim obnovama kojima se još uvijek rado odaziva usprkos odmakloj dobi. Dobitnik je niza međunarodnih priznanja i počasti koja, kako to osobito naglašava, ne pripadaju njemu već ljudima s kojima živi. eMedjimurje.hr: Puno toga se može čuti o pravima i potrebama osoba s intelektualnim teškoćama, a vrlo malo o tome kakve su one doista kao osobe? Jean Vanier: Kada ih upoznamo, prije svega otkrivamo duboku potrebu njihova bića da ih se poštuje, da im se pristupa kao osobama koje su važne, da je potrebno vrijeme da bi ih razumjeli i ušli u komunikaciju s njima. Duboko pate kada osjete da ih odbacuju jer su drugačije. Možemo samo naslutiti patnju njihovih roditelja. Stoga je važno da im se pristupa kao cjelovitim osobama stvorenim od Boga i za njega, da ih se sluša, razumiju njihove potrebe, a onda i pomogne svakoj da se razvija u skladu sa svojim darovima i sposobnostima. To su osobe koje ne mogu „biti uspješne“ u društvu. Pri tome mislim da mnoge od njih ne mogu ići u školu ili na fakultet kao