U ovoj kolumni pokušat ću iznijeti svoje viđenje, maligana i agresivnosti jednog velikog dijela mladih – ne svih – jer ne možemo sve trpati u isti koš i svima pripisivati agresiju jer bi to bilo sasvim pogrešno. Pravo pitanje koje se tu postavlja je: kako mladi ili općenito mnogi reagiraju kada su pod utjecajem alkohola? Da li se znaju zabavljati ili ne? Što im znači kada malo popiju – preko crte ili preko granice, pa se skinu do pojasa, popnu se na stol i pjevaju ili mašu majicama ili izvode neke kerifeke? Je li možda mene vrijeme malo „zgazilo“ pa to ne mogu razumijeti ili je to danas nešto sasvim uobičajeno ili „normalno“? Uglavnom često puta to doživim u kafićima diljem Međimurja i tada se osjećam glupo ili bedasto. Nije mi jasno što mladi ljudi žele time dokazati? Koja im je to fora ili kako da to nazovem? Mnogi se ponašaju fino i pristojno, piju, razgovaraju, smiju se, plešu, komentiraju, nasmiješeni su i dobro se zabavljaju. Drugi samo gledaju priliku gdje bi polomili koju čašu ili flašu – ne razmišljajući o posljedicama – da krhotine stakla mogu nekoga povrijediti – ili čak netko može ostati bez oka ili mu se krhotina stakla može odbiti i doletjeti direktno u lice, usnu ili bilo koji drugi dio tijela. Kako im dati do znanja da to nije normalno ponašanje? Čime će opravdati razbijanje? Ima li netko pametan odgovor na to? Sve je dobro, dok se nešto ne dogodi – a što ako se dogodi? Znam kada je mlada djevojka od bačene pivske flaše ostala bez oka. Pa onda policija, sud, pa traženje odštete, pa je dugo, jako dugo trajao sud i dobila je odštetu… I samo bih komentirao nikakvi novci – ne mogu joj vratiti izgubljeno oko, odnosno izgubljeni vid – radi recimo jedne pijane budale. Da, ali to se nije mislilo prije – nego kad se već dogodilo, onda su svi bili pametni i svi su bili „generali“. Agresivnost Kako protumačiti one koji su od maligana agresivni? Koji bi se tukli i koji samo čekaju neku priliku za tučnjavu? Ako nemaju priliku onda je izazovu sami. Zašto je mladima žao kada im se spočitne da su (ne svi), ali mnogi agresivni, mnogi provociraju, mnoge ne smiješ ni pogledati, ni baciti pogled na njih?! Odakle dolazi ta agresivnost? Mnogi će reći nemaju se gdje ispucati i treba im neki „ventil“ – da bi tu silnu energiju izbacili van sebe. E, za takve stvari postoji sport i druge aktivnosti, a ne da obično nevini stradaju radi, obično jedne ili više budala koje su sa njima u društvu. I udari ga šakom po nosu i po zubima! Dolazi do krvi, usna pukne, polomi se zub i što sada? Osoblje se boji zvati policiju jer će cijela fešta propasti. Ovaj udareni krvari, svi se uskomešaju i ne znaju što bi. Neko priseban brani tu istu budalu, pa znate on je jako dobar, znate kad malo popije stvara probleme, a inače je „duša od čovjeka“. Znate, ne izlazi vam on često, ali kada izađe obično napravi „nesvjesno“ neko sranje. Čekajte malo pa ne živimo u kamenom dobu ili u vrijeme kauboja ili ne znam u kojem stoljeću! Ah, nemojte zamjeriti – malo je previše popio! Da, popio, a ovaj nevin čovjek ima slomljenu usnu, ima polomljen nos ili slomljen zub! Kako ćemo to riješiti? Hoćemo li zvati policiju? Hoćemo li se dogovoriti kao ljudi? Ma koji dogovor, pijana budala i dalje vrijeđa, i dalje melje gluposti koje nemaju veze sa zdravim razumom. I nekim čudom – ne zove se policija. Uskaču prijatelji i smiruje se situacija. Pijanu budalu odvode doma na spavanje – neka se odmori – „nije kriv što je malo popio“! A što ćemo sa „ranjenikom“ i povrijeđenim“ Nema veze – „ostao je živ“ – neće umrijeti od polomljene usne, zuba ili nosa! Da ovdje spomenem kulturu – rekli bi mi da sam blesav! Da ovdje spomenem bonton – komentirali bi da nisam normalan ili da sam došao sa druge galaksije. I onda se čude, onda glume „majmune“ pa nije to tako strašno i nešto u tom fazonu! Ili kao, a daj ne izmišljaj priču ili pišeš gluposti. Kakve gluposti, ako sam to doživio nekoliko puta ovih dana. Pa tko je onda lud, zbunjen ili blesav!? Kažu, nije potrebno trošiti riječi na njih – budala je uvijek bilo i biti će ih. Pa nismo svi budale i ne moramo podnositi nečiji teror, nečiju gnjavažu ili da te iste budale kvare raspoloženje i feštu i dobru zabavu. Ova kolumna nije izmišljena i nije laž, ova kolumna je život i istinita. Što želim dobiti njome? Skrenuti pažnju, upozoriti, reći i toga ima i to nam se događa i to je prisutno u tom lijepom našem, malom Međimurju. Uvjerite me da nije tako! Drago mi je dok me komentirate, ali konstruktivno, a ne bez veze. Ima li rješenja? Naravno da ima! Samo ja ga namjerno neću nuditi – jer to vama prepuštam poštovani čitatelji. Zaključak: Doista ima divnih mladih ljudi, i kulturnih i finih ali ima i onih budala koje kvare raspoloženje i atmosferu svojim ponašanjem. Ne trpam sve u isti koš – daleko od toga. A u današnjim kafićima ima doista svega i svačega! Istina je da ne tražim da mladi ponesu sa sobom molitvenu knjižicu ili krunicu, ali i zabava ima neku svoju granicu i neku crtu. Sve je dobro