Ovu kolumnu posvećujem svim glazbenicima koji sviraju ili su svirali ili će tek svirati neki od limenih, puhačkih instrumenata. Dakle svi oni pra-pra djedovi i očevi, svi oni koji su svirali neki od instrumenata - zavrijeđuju da se kaže koja lijepa riječ o njima. Pošto sam prikupio veliku građu o povijesti Limene glazbe pa sve do današnjih dana koju mislim ukoričiti u jednu veliku Monografiju o limenoj glazbi cijeloga Međimurja. Odakle početi u ovoj kolumni kada sam prikupio preko 400 stranica teksta i kako sve sažeti u jednu kolumnu? Na žalost, morat ću izvući samo neke bitne dijelove i neke bitne detalje iz povijesti pa sve do danas. Istražujući od vatrogasnih dokumenata, pa do starih fotografija, izuzetno sam ponosan što dolazim od ljudi do materijala koji još nikada nije ugledao svjetlost dana i kojega nikada do sada nitko javno nije objavio. Jednostavno, takve knjige u Međimurju nema. Možda da spomenem da mnoge općine u Međimurju imaju svoje monografije i najmanje je materijala posvećeno limenoj glazbi, iako je limena glazba obilježila čitavo jedno stoljeće na području Međimurja. Neke Monografije, kao što su monografije iz Donjeg Kraljevca, Belice, Male Subotice, Donje Dubrave i Pribislavca dosta toga kažu o limenoj glazbi, ali ne sve i mnoge su fotografije ostale u privatnim arhivama, odnosno kod ljudi doma u nekoj kutiji u podrumu ili tavanu ili negdje u nekoj ostavštini a da nitko nije ni pogledao te stare fotografije. Meni je drago što su mi ljudi upravo takve stvari dali da ih pogledam, proučim, zabilježim, poskeniram i opišem. Veliko bogatstvo limene glazbe u Međimurju većinom počinje od osnivanja vatrogasnih društava, a onda kasnije se glazba odvaja i postaje samostalna. Mnogi su danas ponosni na svoga djeda, ujaka ili nekog člana obitelji koji je bio član limene glazbe ili nekog orkestra ili grupe. Možda rečenica ili dvije da su prije 120 godina i više limeni instrumenti bili drugačiji, "grublji", jednostavniji dok nije došlo do poboljšanja, raznih krilnica, ventila, filtera i boljih usnika i kompletne kvalitete limenih instrumenata. Mnogi čuvaju još dan danas takve instrumente, reklo bi se, prve izrade iz Beča ili Austrije i Njemačke, pa tako recimo na primjer: Puhački orkestar općine Donja Dubrava, odnosno DVD Donja Dubrava čuvaju takve prve instrumente koji danas, siguran sam imaju neprocjenljivu vrijednost. I neka ih čuvaju za buduće generacije. Još uvijek su svi instrumenti u funkciji i može se svirati na njima. Mnogi su dokumenti stradali u vezi limene glazbe, a možda ipak još negdje postoje - teško je reći. Recimo, Nedelišće je imalo čak dvije limene glazbe u povijesti, ali nikako da dođem do fotografije ili da saznam nešto više o toj limenoj glazbi. Spominju je naši poznati povjesničari kao što su Kalšan i neki drugi, ali samo u nekoliko rečenica i nedovoljno istraženo. Mnoga mjesta su imala svoju limenu glazbu, a mnoga i nisu imala. U svojoj povijesti svirali su sve što se dalo: od fešti, veselica, odlazaka u vojsku, na front, u rat pa do vjenčanja i sprovoda. I u zapisnicima DVD-a Međimurja ima prekrasnih zapisa i priča kako je to bilo nekada i iz tih zapisnika se dade puno toga saznati i pročitati. Mnoge sam prenio izvorno u monografiju. Hoću reći, puno priča životnih, istinitih i puno dobre građe iz povijesti. Dašanji aktualni orkestri: Što reći o današnjim aktualnim orkestrima koji postoje danas? Vode ih stručni i školovani ljudi. Svi imaju manje-više iste probleme: ili nedovoljan broj zainteresiranih mladih ili nedovoljan broj kvalitetnih instrumenata, nedostatak prostorija, uniformi i još nekih sitnica. Ima divnih mladih talenata oba spola koji se školuju ili u Zagrebu na akademiji ili u Grazu u Austriji ili Njemačkoj, tako da to garantira uspjeh da limena glazba na području Međimurja neće nikada nestati sa ovih prostora. Ja namjerno neću izdvajati ni jedan orkestar, ni jednu glazbu, grupu ili bend koji koriste mahom limene instrumente da nekoga ne povrijedim - ali se može generalno reći da su mnogi jako dobri, da imamo super talenata, da su mnogi korak do profesora trube, saksofona, klarineta, flaute ili bilo kojeg drugog instrumenta. a mnogi idu i dalje, pa žele završiti i magisterij. Međimurje ne mora brinuti za limenu glazbu vrhunskih majstora koji se sve redom školuju vani i nastupaju po cijelom svijetu sa raznim orkestrima ili grupama. Doista, imamo vrsne voditelje orkestara i svake godine ih možemo vidjeti i čuti na smotri limene glazbe Međimurske županije. Daleko je otišla kvaliteta, ali i kvantiteta limene glazbe na našem području. I to je zaista dobro i lijepo. Barem se imamo čime ponositi. Žao mi je pomalo onih koji su vježbali svega nekoliko godina, roditelji im kupili skupocjeni instrument, a oni onda odustali. Tako da mnogi instrumenti negdje na ormaru skupljaju prašinu ili stoje netaknuti. Pohvalio bih sve voditelje današnjih orkestara, sve one koji im pomažu ili brinu o nastupima, jer to bogatstvo koje imamo, možda neki čak i premalo cijene, a kao što znate glazba ima univerzalni jezik i svi je razumiju ma gdje bili. Jer ipak voditelji, dirigenti daju taj štih, tu notu svome orkestru i neki su bolji, a neki su samo malo manje bolji. Možda je malo čudno što recimo grad Prelog nema svoju limenu glazbu ili orkestar? Mislim da je zavređuje, a zašto nema "sluha" ili interesenata - ne znam... Zaključak: S obzirom da se mnogi mladi školuju za neki od instrumenata limene glazbe, puhačkih instrumenata ili "pleh mužike" kako su to nekada zvali - Međimurje je pravi