Čakovec
Čakovec (zemljopisna širina 46.38 N, zemljopisna dužina 16.43 E, nadmorska visina 164 m) je grad u sjevernoj Hrvatskoj i sjedište Međimurske županije, regije koja se nalazi između rijeka Mure i Drave i poznata je po svojim vinogradima, agrokulturi i lovištima. Prema popisu iz 2001. grad sa svojim prigradskim naseljima broji 30.455 stanovnika (sam grad broji 15.790 stanovnika), prvenstveno Hrvata i rimokatolika, a najveće manjine su Romi, Srbi i Slovenci. Grad Čakovec sastoji se od 13 naselja (stanje 2006.), to su: Čakovec, Ivanovec, Krištanovec, Kuršanec, Mačkovec, Mihovljan , Novo Selo na Dravi, Novo Selo Rok, Savska Ves, Slemenice, Šandorovec, Totovec i Žiškovec. Prva željeznička pruga sagrađena je 1860., a povezivala je Budimpeštu s lukama Rijekom i Trstom. Čakovec je željeznicom s Murskim Središćem i Lendavom povezan 1889. Cestovna infrastruktura je vrlo dobra. Valja spomenuti i južnu zaobilaznicu Čakovec izgrađenu s namjerom da se izbjegnu gužve u gradu i postigne što brži gospodarski napredak.  Čakovec je i dobro povezan županijskim cestama prema Prelogu, Podturnu, Murskom Središću, Štrigovi, Martinu na Muri, a uključuje i novu autocestu koja povezuje granični prijelaz u Goričanu s Zagrebom, Karlovcem i Jadranskim morem. U rimsko doba, kako Strabon zapisuje i izvještava u 1. stoljeću, na današnjem mjestu Čakovca bila je Aquama (mokri grad), vojna postaja i legionarski kamp. Ime grada dolazi od grofa Dimitriusa Chakyja, koji je početkom 13. stoljeća podigao drvenu utvrdu kasnije nazvanu "Čakov toranj". Prvi je put spomenuta 1328. godine. Naselje se pojavljuje u službenim zapisima 1333. Vrijeme značajnijeg ekonomskog i kulturnog rasta Čakovca počelo je 1547., kad je Nikola Šubić Zrinski od Sigeta postao vlasnik područja. U to vrijeme, dvorac je bio bogato ukrašen, okružen parkom i skulpturama čuvenih vojskovođa i vladara. Vojvoda Juraj Zrinski dao je privilegije stanovnicima čakovečke tvrđave i okolnih naselja 29. svibnja 1579., što je bio početak pretvaranja Čakovca u slobodan trgovački grad. Taj se datum slavi kao Dan grada. 1738. grad je razoren potresom, a 1741. požarom. Još jedan potres pogodio je grad 1880. Krajem 18. stoljeća vlasnici grada postaju grofovi Feštetići, a grad je pretvoren u veleposjed na kojem se razvila industrija, obrtništvo i trgovina. 1848. ban Josip Jelačić oslobodio je Čakovec od Mađara i pripojio ga Hrvatskoj, a 1893. u grad je po prvi puta uvedena električna struja. Od 1941. do 1945. grad je bio pod mađarskom okupacijom. 1945. oslobodila ga je Sovjetska Crvena armija.

Prelog
Ime Preloga prvi se put u pisanom obliku spominje 1264. godine, u povelji bana Rolanda od Ratolda. U spomen na to prvo spominjanje imena, Preložani svake godine 6. prosinca obilježavaju Dan grada. Danas je Prelog gradić koji najveći dio svoga dohotka ostvaruje od industrije (preko 50 posto), trgovine i ugostiteljstva (23 posto), poljoprivrede (18 posto), te drugih djelatnosti. Na području Grada radi niz državnih, upravnih i drugih ustanova i ureda, Općinski i Prekršajni sud, škole, kulturne, sportske i vatrogasne udruge, policijska postaja... Grad se stalno širi i razvija. Na turističkom planu Prelog se veže uz rijeku Dravu, a u sportu je najprepoznatljiviji po speedwayu. Dobri ljudi i domaćini, žitelji Preloga i svih naselja rado će ugostiti svakoga tko ih odluči posjetiti i razgledati taj dravski biser duge i zanimljive povijesti. Grad se smjestio tik uz lijevu obalu rijeke Drave na nadmorskoj visini od oko 150 metara i udaljenosti 15 km od Čakovca. Grad Prelog sastoji se od 8 naselja, to su: Cirkovljan, Čehovec, Čukovec, Draškovec, Hemuševec, Oporovec, Otok i Prelog. Prema popisu stanovništva 2001. godine Grad Prelog sa prigradskim naseljima ima 7.781 stanovnika. Od toga 3.910 muškaraca i 3.961 žena. Sam grad ima 4.288 stanovnika.

Mursko Središće
Mursko Središće je povezano prometnicama prema Čakovcu, Podturnu i prema Sv. Martinu na Muri te graničnom prijelazu prema Sloveniji. Grad se satoji od 5 naselja, stanje 2006.), to su: Hlapičina, Križovec, Mursko Središće, Peklenica i Štrukovec. Mursko Središće je prometno jako opterećeno jer se u samo centru nalazi granica sa Slovenijom,time je i promet pogotovo ljeti kad navale strani turisti opterećen.Traži se već duže vrijeme riješenje koje bi promet kroz Mursko Središće reduciralo,a najbolje riješenje bi bilo još jedan granični prijelaz koji bi riješio problem Murskog Središća. Podturen koji je udaljen 10 km bi bio idealan granični prijelaz po tome jer graniči sa Slovenijom i Mađarskom te se može lakše doći do dogovora sa Slovencima ili Mađarima,ta tema se već raspravljala u Budimpešti i u Hrvatskoj Vladi. Grad Mursko Središće sa svojim naseljima zauzima površinu od 34 km². Na tom području živi više od 7200 stanovnika. Gustoća stanovnika je 214 stanovnika/km². Mursko Središće spada među najstarija naselja u Međimurju jer se crkva sv. Martina spominje već 1334. godine (Sancti Martini in Zredysche). Povjesničari (Kukuljević) drže da je tu već u rimsko doba postojalo naselje zvano Halicanum kao važna postaja na rimskoj cesti Poetovio (Ptuj) - Carnuntum (Petronell između Beča i Bratislave). Kao važno trgovište spominje se 1477. godine. Ne zna se kakvo je zlo zadesilo mjesto 1501. godine, jer se do tada još mjesto spominje kao župa, a kasnije se pripojava župi Selnica. Godine 1650. mjesto ima naziv Mura Zerdahel. U kanonskim vizitacijama 1660. godine spominje se da je u mjestu kapela svetog Martina, da bi se 1716. g. prvi put spominjala kapela sv. Ladislava. Veću obnovu ta je kapela doživjela 1820. godine, kao župna crkva Marije Kraljice i Svetog Ladislava. Isprva je to bila građevina u gotskom stilu, uz Muru, no stradala je u poplavi 1690., pa je izgrađena nova, na uzvisini (uz cestu prema Sv. Martinu). Početkom prošlog stoljeća Mursko Središće se naglo razvija zahvaljujući cesti i željezničkoj pruzi Čakovec - Lendava, izgrađenoj 1889. godine, ali i eksploataciji nafte: već 1850. počinje eksploatacija u obližnjoj Selnici i Peklenici. To je pospješilo i izgradnju naftovoda Selnica - Mursko Središće 1901. godine, prvog u ovom dijelu Europe. Nakon 1. svjetskog rata počinje eksploatacija ugljena. Isprva je to bilo u Peklenici, a onda i na području Murskog Središća. 1925. započeli su radovi na otvaranju prve jame u Međimurju - Hrastinka 1. Rudari su bili dovedeni iz Slovenije. Iskorištavanjem ugljena bavilo se poduzeće "Kraljić i Majhen" koje je 1946. godine prešlo pod državnu upravu kada su osnovani "Međimurski ugljenokopi". Od osnivanja do zatvaranja 1972. godine iskopano je 4.593.961 tona ugljena ili prosječno 157.626 tona godišnje. Tijekom svoga postojanja rudnici su bili nositelji gospodarskog razvitka ne samo Murskog Središća, nego i ovog dijela Međimurja. Danas su od rudnika ostali navozi jalovine - "halde", spomenik rudaru u centru mjesta, te ime nogometnom klubu - "RUDAR", dok se jedan noćni klub naziva upravo Jama.